Stisnut uz morsku obalu, u podnožju brda Svetog Ilije (961m) – Orebić, kolijevka pomorskih kapetana i mornara, biser je Pelješke rivijere. Smješten na jugozapadu sedamdeset kilometara dugačkog poluotoka Pelješca koji s kopnom povezuje uska stonska prevlaka, Orebić je zapravo velika šljunčana plaža. Zahvaljujući iznimno pogodnom zemljopisnom položaju zaštićen je od većih naleta bure sa sjevera. Iako je mjesto cijeloga dana okrenuto prema suncu, lagani maestral boravak u Orebiću tijekom ljeta čini vrlo ugodnim. |
Orebićka atrakcija je i franjevački samostan, te crkva Gospe od Anđela. Pogled sa 150 metara nadmorske visine na kojoj se nalazi lođa samostana, na Pelješki kanal, Korčulu, Mljet i Lastovo, je nezaboravan. Predaja govori da su orebićki kapetani i pomorci prilikom odlaska i povratka s putovanja sirenama pozdravljali Gospu od Anđela u znak zahvalnosti i traženja zaštite. Franjevci bi, pak, odgovarali zvonjavom sa crkvenog zvonika. | Još od prapovijesti ovo su područje naseljavali Iliri. U 14. stoljeću Pelješki poluotok kupuje Dubrovačka republika. Pod snažnim utjecajem dubrovačke trgovačke mornarice snažno se razvija pomorstvo. Kuće pomorskih kapetana predstavljaju i danas, svaka za sebe, jedan mali muzej.
| Kamene gomile i utvrđenja (na brežuljku Grudi, na brdu Vižanjici) potječu iz pretpovijesnog doba. Otkriveni su i tragovi rimskog naselja (ostaci villae rusticae, grobovi). U baroknoj crkvici uzidan je iznad vrata zatvorenog trijema starokršćanski mramorni reljef. U mjestu je Pomorski muzej. Dva kilometra zapadno od mjesta je gotičko - renesansni franjevački samostan (XV. st.); u samostanu je zbirka umjetnina. Samostansku crkvu sagradio 1486. Mihoč Radišić; na glavnom portalu je reljef Madone, rad nepoznatog sljedbenika N. Fiambertija, a u crkvi reljef Madone Nikole Firentinca. U brdu iznad samostana je gotička, u doba baroka obnovljena crkva Gospe od Karmena. Uz nju su antički sarkofazi i nekoliko prastarih, golemih čempresa, a nešto podalje barokna loža i ruševine dvorca trsteničkoga kneza. |
|
Orebić 
